im. ž. 〈G šestogodišnjàkinjē; mn. N šestogodišnjàkinje, G šestogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima šest godina

prid. 〈G šestogòdišnjēg(a); ž. šestogòdišnjā, s. šestogòdišnjē〉 1. koji ima šest godina [šestogodišnje dijete] 2. koji traje šest godina [šestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na šest godina [~ plan]

im. ž. 〈G šestogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava šest godina od događaja koji se obilježuje

prid. 〈G šestòmjesečnōg(a); ž. šestòmjesečnā, s. šestòmjesečnō〉 1. koji ima šest mjeseci [šestomjesečno dijete] 2. koji traje šest mjeseci [~ dopust] 3. koji se odnosi na šest mjeseci [~ obračun]

im. ž. 〈G šestòricē〉 skupina od šest muških osoba

glav. br. 〈neskl.〉 usp. šesto

prid. 〈G šeststogòdišnjēg(a); ž. šeststogòdišnjā, s. šeststogòdišnjē〉 1. koji ima šeststo godina [šeststodišnji grad] 2. koji traje šeststo godina [šeststogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na šeststo godina

im. ž. 〈G šeststogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava šeststo godina od događaja koji se obilježuje

red. br. 〈G šȅststotōg(a); ž. šȅststotā, s. šȅststotō〉 koji je iza petsto devedeset devetoga, a prije šeststo prvoga

im. m. 〈G šešíra, I šešírom; mn. N šešíri, G šešírā〉 pokrivalo za glavu s užim ili širim obodom u donjemu dijelu [muški ~; ženski ~]; sin. klobuk zast.

im. m. 〈G šetáča, V šȅtāču; mn. N šetáči, G šetáčā〉 osoba koja se šeta

im. ž. 〈G šetàčicē; mn. N šetàčice, G šetàčīcā〉 žena koja se šeta

prid. 〈G šetàčičina; ž. šetàčičina, s. šetàčičino〉 koji pripada šetačici

im. s. 〈G šétalīšta; mn. N šétalīšta, G šétalīštā〉 prostor uređen za šetnju [~ uz morsku obalu]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȇtām/šȇćēm, 3. l. mn. šétajū/šȇćū, imp. šȇtāj/šéći, aor. šétah, imperf. šȇtāh, prid. r. šétao, prid. t. šȇtān, pril. s. šétajūći/šéćūći; 〈prijel.〉 voditi koga u šetnju [~ psa] • šétati (se) 〈neprijel./povr.〉 kretati se pješice i polako bez određena cilja radi odmora i razonode [~ obalom; ~ se parkom]

gl. nesvrš. neprijel./povr. 〈prez. 1. l. jd. šȅtkām, 3. l. mn. šȅtkajū, imp. šȅtkāj, aor. šȅtkah, imperf. šȅtkāh, prid. r. šȅtkao〉 malo, polako šetati [~ oko kuće]

im. ž. 〈G šétnicē; mn. N šétnice, G šétnīcā〉 javni gradski prostor predviđen za šetnju; sin. (promenada)

im. ž. 〈G šétnjē; mn. N šétnje, G šétnjā/šétnjī〉 lagan hod bez određena cilja radi odmora i razonode [~ parkom; ići u šetnju]; sin. (promenada)

im. ž. 〈G šévē; mn. N šéve, G šévā〉 zool. mala poljska ptica pjevica koja se gnijezdi na tlu

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje sa 60, za jedan veći od broja pedeset devet i za jedan manji od broja šezdeset jedan

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od šezdeset osoba različita spola

red. br. 〈G šezdèsētōg(a); ž. šezdèsētā, s. šezdèsētō〉 koji je iza pedeset devetoga, a prije šezdeset prvoga

im. m. 〈G šezdesetogòdišnjāka, V šezdesetogòdišnjāče; mn. N šezdesetogòdišnjāci, G šezdesetogòdišnjākā〉 osoba koja ima šezdeset godina

im. ž. 〈G šezdesetogodišnjàkinjē; mn. N šezdesetogodišnjàkinje, G šezdesetogodišnjàkīnjā〉 žena koja ima šezdeset godina

prid. 〈G šezdesetogòdišnjēg(a); ž. šezdesetogòdišnjā, s. šezdesetogòdišnjē〉 1. koji ima šezdeset godina [~ grad] 2. koji traje šezdeset godina [šezdesetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na šezdeset godina

im. ž. 〈G šezdesetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava šezdeset godina od događaja koji se obilježuje

im. ž. 〈G šezdesetòricē〉 skupina od šezdeset muških osoba

im. ž. 〈G šȉbē; mn. N šȉbe, G šȋbā〉 tanka odrezana grana drveta, grma ili loze [brezova ~]; sin. prut ♦ drhtati (tresti se) kao ~ (prut) 〈na vodi〉, usp. prut

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȉbām, 3. l. mn. šȉbajū, imp. šȉbāj, aor. šȉbah, imperf. šȉbāh, prid. r. šȉbao, prid. t. šȉbān〉 1. 〈prijel.〉 a. tući, udarati koga šibom b. pren. oštro napadati i kritizirati koga [~ svoje neprijatelje] 2. 〈neprijel.〉 pren. silovito se obrušavati u mlazu ili naletu [Vjetar šiba po licu.; Kiša je šibala.]

im. ž. 〈G šȉbicē; mn. N šȉbice, G šȉbīcā〉 1. um. mala šiba 2. tanak drveni štapić s glavicom od mase koja se lako pali trenjem o hrapavu površinu, služi za paljenje vatre; sin. žigica

zb. im. s. 〈G šȋblja〉 skup šiba

usk. služi za tjeranje životinja, u prvome redu mačke [Šic, bježi odavde!]; ant. mic

im. ž. 〈G šȉfrē; mn. N šȉfre, G šȉfārā/šȋfrā/šȉfrī〉 1. v. zaporka 2. v. kod

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šìfrīrām, 3. l. mn. šifrírajū, imp. šìfrīrāj, aor. šifrírah, imperf. šìfrīrāh, prid. r. šifrírao, prid. t. šìfrīrān〉 v. kodirati

im. ž. 〈G šȉjē; mn. N šȉje, G šȋjā〉 anat. stražnji dio vrata od lubanje do ramena ♦ nije ~ nego vrat to je jedno te isto; pognuti šiju (glavu), usp. glava; zavrnuti komu šijom (vratom), usp. vrat

im. ž. 〈G šìkarē; mn. N šìkare, G šȉkārā〉 zemljište obraslo gustom niskom šumom s isprepletenim granama i šibljem

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. šìkljā, 3. l. mn. šìkljajū, aor. 3. l. jd. šȉklja, imperf. 3. l. jd. šìkljāše, prid. r. šìkljao〉 naglo izbijati ili teći u snažnome mlazu [Krv šiklja iz rane.]; sin. brizgati; vidski parnjak: šiknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. šȋknē, 3. l. mn. šȋknū, aor. 3. l. jd. šȋknū, prid. r. šíknuo〉 naglo izbiti ili poteći u snažnome mlazu [Krv je šiknula iz rane.]; sin. briznuti; vidski parnjak: šikljati

im. m. 〈G šìlīnga; mn. N šìlīnzi, G šȉlīngā〉 hist. novčana jedinica koja je bila u uporabi u Austriji

im. s. 〈G šȉla; mn. N šȉla, G šȋlā〉 debela igla oštra vrha, obično s drškom koja služi za bušenje rupa u koži ili debljemu gradivu

im. m. 〈G šȉlta; mn. N šȉltovi, G šȉltōvā〉 v. štitnik

im. m. 〈G šíljka; mn. N šíljci, G šȋljākā〉 veoma oštar dio kojega oružja, oruđa ili predmeta [~ igle; ~ mača; ~ koplja]

prid. 〈G šȉljasta; odr. šȉljastī, G šȉljastōg(a); ž. šȉljasta, s. šȉljasto; komp. šiljàstijī〉 koji nalikuje na šiljak [šiljasta brada; šiljasti kut]

prid. 〈G šiljastòkutna; odr. šiljastòkutnī, G šiljastòkutnōg(a); ž. šiljastòkutna, s. šiljastòkutno〉 koji ima šiljasti kut, kut do 90 stupnjeva; sin. oštrokutan; ant. tupokutan

prid. 〈G šìljata; odr. šìljatī, G šìljatōg(a); ž. šìljata, s. šȉljato; komp. šiljàtijī〉 koji ima šiljak; sin. zašiljen; ant. tup

im. s. 〈G šìljila; mn. N šìljila, G šȉljīlā〉 naprava za šiljenje olovaka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȋljīm, 3. l. mn. šȋljē, imp. šílji, aor. šíljih, imperf. šȋljāh, prid. r. šíljio, prid. t. šȋljen〉 praviti oštar vrh [~ olovku]

im. m. 〈G šìmšira, I šìmširom; mn. N šìmširi, G šȉmšīrā〉 bot. vazdazeleni ukrasni grm s malim kožastim listovima